Čuništa

Znamo da su duž kotline Krivaje vodili stari putevi, ali nekada i negdje trebalo je prijeći i na drugu stranu rijeke. Suh. Kako? Da bi čovjek prešao suh s jedne riječne obale na drugu, potrebna su mu dva civilizacijska izuma. Dva veoma bitna izuma. Nikada premašena. Možda i bitnija od dva umrežena računara. To su plovilo i most. Svrha im je prebaciti putnika i put na drugu stranu rijeke. Plovilom se prebacuje putnik, a mostom i putnik i put.

Danas, kada ih svakodnevno koristimo, obično ne razmišljamo o njihovoj civilizacijskoj vrijednosti. Komunikacija je bila potrebna između naselja duž kotline rijeke Krivaje, ali i preko rijeke. Pa tako, između naselja Čuništa na lijevoj strani i Vukotića na desnoj strani Krivaje. Zemljišni posjedi bili su i tamo – i vamo.

Za Čuništa usmena kazivanja govore o nastanku imena Čuništa, da su nekada postojali mali čamci – čunci, čunjevi   koji su služili za plovidbu preko rijeke pa je po njima selo dobilo ime. Drvo je trošno i propada, čamce je odnijela voda, ali ponegdje ostanu zatrpani u riječnom pijesku, pa se poslije nekada pokažu. Nikada, nikakvog traga u Čuništima, bilo kakvog, koji je mogao imati veze sa tradicijom izrade nekih drvenih plovila, nismo dokučili. Osim spomenutog usmenog kazivanja. Pokušali smo da saznamo da li na cijelom toku Krivaje ima ikakvi ostataka vezano za gradnju drvenih čamaca, plovidbu njima ili bilo šta. Zna se da izrada drvenih plovila ipak zahtjeva malo naprednije vještine, ali od tih vještina izgleda nije ostalo ništa ili ipak jeste ponešto. Napravit ćemo usporedbu s izradom nekih drugih velikih drvenih izrađevina što itekako ima sličnosti s izradom čamaca iz jednog debla drveta (monoksila).

Upotreba čamaca na Krivaji, i ako je postojala, s vremenom je potisnuta češćom gradnjom mostova u 19. i 20. stoljeću, možda i ranije. Pa je tako vjerovatno bilo i u Čuništima. Na kraju 19. stoljeća već znamo da je na lokaciji Luka postojao drveni most s čvrstom drvenom konstrukcijom i s dva drvena stupa u vodi. Most je ucrtan na staroj austrougarskoj topografskoj karti[1]. Dio starog puta kojim se dolazilo od sela prema mostu – zove se Tijesno, još uvijek je sačuvan. Također, i na drugoj strani Krivaje put kojim se od mosta penjalo prema Vukotićima jednim je dijelom njegova stara trasa sačuvana. Ima još tragova i ostataka starih puteva koji su pratili tok rijeke. Most je šezdesetih godina odnijela poplava, a nakon toga na istom je mjestu sagrađen žičani viseći most. Kada je plića voda koristio se je i gaz, odnosno mjesto gdje se Krivaja mogla pregaziti. Takav je bio oko jedan kilometar nizvodnije u Slještima (između Zidina i Bijelog krša). I on je ucrtan u pomenutoj karti – isprekidana linija preko rijeke.

Postoje neki toponimi uz Krivaju koji asociraju da bi mogli imati neke veze sa plovilima ili nekom drugom gradnjom uz rijeku. Tako u Ribnici i u naselju Krivaja, njive na lijevoj strani rijeke, zovu se Lađenik[2]. Nekoliko njiva uz rijeku u naselju Memići zovu se Lađenik (u donjem toku Krivaje). Nismo sigurni da li se toponimi Lađenik odnose samo na plovila, jer ‘lađa’ ima još neka druga značenje vezano za neku drugu gradnju uz vodu, kao što su kovačnice na vodeni pogon (majdani). ‘Lađa’ je jedan od nekoliko izraza koji su navedeni u opisu majdana u Varešu još iz prve polovine prošlog stoljeća. Te je navedeno da ‘lađa’ čak može imati vezu sa engleskom riječi ‘lada’, sporedni oblik od ‘lode’ = vodeni tok, mlinski jarak, mlinski rukavac; drugo značenje: ‘lode’ = odvodni jarak. Na istom mjestu skreće se pažnja da bi ‘lađa’ mogla biti i naša riječ, jer je predmet što se tako zove sličan čamcu, lađi. Lađa je i jedan vanjski dio kod majdana (kovačnica) na vodni pogon, u koji je voda ulazi iz riječnog rukavca (jaže). To je jedan duguljasti i nepokriven rezervoar od dasaka. Dno i strane su od drevnih debelih podnica (dasaka), nije na zemlji nego je oslonjeno na svoju drvenu konstrukciju (Žuljić, 1933. 116. i 127.). Također, na majdanima (samokovima) u Očeviji ‘lađa’ je istog naziva i funkcije (Hadžidedić, 1957., 182.). U karakterističnoj bosanskoj leksici lađa je u značenju brod (Isaković, 1992., 226.). U etimološkom jezičkom smislu prvobitno značenje riječi ‘lađa’ (baltoslav., sveslav. i praslav. oldija) je iz jednog drveta izdubljen čamac, monoksil (Pliva, Bosna), u primorju ‘loja’ (Jelsa, Hvar, Vis) je gajeta ribarska brodica za ljetni ribolov; ‘laja’ (na Korčuli) čamac plosnatog dna; ‘lađa’ (Krk) iz trupla drveta monoksil itd. Lađa i Ladvenjak mogu biti toponimi (Skok, 1971., 259.). Dio sistema za dovođenje vode na valjaonice ili stupe za stupanje sukna zove se ‘lađa’ (Drljača, 1959., 64.).

Ono što pouzdano možemo reći za ova dva toponima Lađenik, da se moraju odnositi za neku gradnju uz vodu.

U gore spomenutim Memićima postoji usmena tradicija koja se pamti, da je tu nekada bila lađa za preplovljavanje Krivaje. Vlasnici lađe bili su porodica Mujanović, a da je upamćena Zlatka koja je jedno vrijeme bila jedina koja je znala upravljati lađom. Plovidba lađom se je plaćala[3]. To je bila veza te grupe naselja na lijevoj obali oko Memića sa grupom naselja na desnoj strani, oko Pašinog Konaka. Ne treba zanemariti da se takav isti toponim može naći i u bezvodnim planinskim predjelima – npr. zaselak Lađevići, Crna Rijeka (Nišićki plato).

Duga je tradicija izrade u upotrebe drvenih plovila načinjenih iz jednog debla drveta u Bosni. S vremenom gradnju čamac iz jednog debla drveta zamjenjuje gradnja čamaca sa drvenom konstrukcijom. Negdje se je razvila izrada specifičnih plovila/čamaca kao što je banjalučki dajak o čijoj se izradi i korištenju zna puno više (Bišćević, 2012. 29-33.). Rijeke se razlikuju, pa tako i plovila na njima. Posebno je ta tradicija izrade drvenih plovila vezana za sjeverne krajeve Bosne gdje su rijeke šire i mirnije, odnosno pogodne za plovidbu tim malim plovilima. Veliki drveni, dobro poznati čamac koji se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, pronađen je na obalama Save. Njemu sličan je pronađen šezdesetih godina u Dunavu u Novom Sadu, danas se čuva u Muzeju Novog Sada. Još uvijek se često u riječnim koritima pronađu ostaci ili čitavi drveni čamci. Ali ima jedna duga tradicija gradnje od drveta u ovdašnjem, vodom i šumom bogatom kraju. Radi se o dva primjera, u oba je spoj upotrebe drveta i vode i oba primjera građeno je iz jednog debla drveta. Prvo je izrada drvenih korita za vodu koja se postavljaju pored izvora vode. Obično su se koristila kao mala akumulacija i olakšanje pri pojenju stoke. Dužina tih korita je bila od vrlo malih do većih, 7-8 metara dužine. Čak ih se i danas može naći u tom kraju. Izrađivana su od jednog debla drveta, najčešće od bora ili jele. Drugi drvenim masivni predmet koji je također građen od jednog debla drveta, jeste drveni badanj za male potočne vodenice/mlinice. Badanj je cijev kojom se voda usmjerava (obara) na vodenično kolo. Takvih vodenica je u ovom kraju bilo puno, a i puno potoka gdje su mogle biti građene te vodenice, pogotovo u srednjem i gornjem toku Krivaje. Badanj je pravljen od bora ili jele. Bitno je da je deblo pravo i da nema puno grana, odnosno koristio se donji dio stabla koji je širi i koji nema grana. Građen je tako što se deblo uzdužno polovi na dva jednaka dijela, zatim se te dvije polovine iznutra ‘iskopaju’, poslije se spoje željeznim obručima stegnu, tako se dobije drvena cijev. To ‘kopanje’ u drvetu radilo se je istim tehnikama i alatima pri izradi čamaca i korita. Alatka kojom se je ‘kopalo’ bila je zakrivljena prema unutrašnjoj strani i oštra. Slične tehnike i alati se koriste pri izradi ‘kopanju’ rezonatora drvenih muzičkih instrumenata iz jednog komada drveta (sazovi i šargije), razlika je u tome što su rezonatori puno manji te su i alati manji, a izrada preciznija. Izrada badnja i drvenog korita ne razlikuje se puno od izrade drvenog čamca iz jednog debla drveta.

Čuništa se prvi put se u historijskim izvorima pominju 1468/69. godine u Sumarnom popisu Sandžaka Bosna iz 1468-69. godine (Aličić, 2008. 73.), zatim se pominju i u Opširnom popisu Bosanskog sandžaka iz 1604. godine i to dva puta. Jednom su Čuništa kao naseljeno mjesto upisana u nahiju Olovo (Svezak 3, str. 262.), a drugi put u nahiju Visoko (Svezak 1, str. 594.). Ne znamo zašto je pisano dva puta. Postoji odvojeni dio naselja koji oni nazivaju Mahala (u nekim kartama može da piše Gornja Čuništa), ne znamo da li se ovdje radi o razdvojenosti na dva naselja i u dvije nahije, iako bi to bilo malo nelogično i nepraktično da tu između dva bliska dijela većeg naselja bude granica nahija. To je razdaljina 1-2 km. Ako je granica nahija bila na ovom dijelu, onda bi to sigurno bila rijeka Krivaja, a ne negdje drugo. U nahiji Visoko pisano je još nekoliko naselja u srednjem toku Krivaje: ”Radilovići u Kamenskoj, pripada Visokom” (Svezak 1, str. 507), ”Jelaška u Kamenskoj” (Svezak 1, str. 106.), jajlak[4] Babin Vrh, područje između sela Kamensko i Jelaške, pripada Visokom (Svezak 1, str. 507.).

U Čuništima, uz put Zavidovići – Olovo, nekoliko zemljišnih parcela nosi naziv Selišta, a na brežuljku iznad Selišta nalazi se jedno starije muslimansko greblje sa nekoliko manjih nišana sa turbanima. Greblje nema familijarni karakter niko od familija ga ne smatra svojim. Jedan je ukop iz perioda Drugog svjetskog rata nišan mu je sa latiničnim natpisom. Njive uz to greblje, a koje su nekada bile iza greblja, zovu se Zagreblje. Sigurno je da je na tom Selištu nekada bilo naselje i da je to groblje od tog naselja. Da bi s vremenom iz nekog razloga naselje nestalo, raselilo se ili pomjerilo krčenjem prostora ili sl. Iznad je jedan zanimljiv toponim – Igrište. Nalazi se uz groblje. To su obično neke uzvisine ili zaravanci u blizini naselja. Smatraju se kao kultna mjesta, jer su igre kod starih Slavena činile sastavni dio kultnih ceremonija (Anđelić, 1975., 286.).

Na desnoj strani Krivaje, također postoji nekoliko toponima i ostalih tragova iz prošlosti i očito je da je nekada neko naselje ili veći dio naselja, bilo na desnoj strani. Toponimi su: Zidine, Kućar, Zagradina, Zagradinski potok, Dvorišta[5] (o njima i drugim tragovima iz prošlosti pišemo uskoro…).

U Čuništima postoje tri lokaliteta sa stećcima. To potvrđuje naseljenost u srednjem vijeku. Dva lokaliteta su na desnoj strani Krivaje (Zidine/Kućar i Borovača), a treći je (Dovište) na lijevoj strani (o njima pišemo uskoro…).

Mirnes Hasanspahić