Složena povijest Krivaje

#2 Župa Jelaške

Župa Jelaške ima posebno značenje za katoličke i hrvatske stanovnike cijelog područja, jer je povezana s ranim piscem i teologom fra Matijom Divkovićem (1563.–1631.). Franjevački fratar potjecao je iz Jelašaka, što je evidentno u selu Stojčići: tu su informativne ploče i fontana koje podsjećaju na njega, a dom župe – koja je danas pod utjecajem Isusovaca – također je nazvan po njemu. Fra Matija Divković djelovao je tokom osmanskog razdoblja, prvenstveno u Olovu. Sa svojim drevnim marijanskim svetištem, Olovo i danas ostaje važno hodočasničko mjesto za katolike u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj (više o tome u zasebnom članku).
^{Thomas Schad. Eigene Aufnahme, 2026. License: CC BY 4.0}

#3 Manastir Udrim

Pravoslavni manastir Udrim, smješten u dolini Gostović u planinama Tajan, obnavlja se tokom moje posjete u julu 2026. Izrazito podsjeća na obližnji manastir Vozućica (blizu Vozuće). Postoje različiti navodi o njegovom podrijetlu, koji – kao što je to često slučaj u regiji – čine dio spora oko povijesne “legitimnosti”: ko je bio prvi? Koja se prava i potraživanja vlasništva mogu iz toga izvesti? Ko ima pravo nazvati zemlju svojom? Slična pitanja i drugdje su danas predmet i alat konflikata. Da li je manastir izgrađen u predosmanskom srednjem vijeku pod srpskom dinastijom Nemanjića, ili između 16. i 17. stoljeća – i time u osmanskom razdoblju – danas se na temelju pouzdanih izvora ne može sa sigurnošću dokazati. Bez obzira na to, on je važan dio kulturnog naslijeđa regije Krivaja, gdje su dugo živjele uzajamno i u skladu s drugima nekoliko vjerskih zajednica.
^{Thomas Schad. Eigene Aufnahme, 2026. License: CC BY 4.0}

#4 Osmansko carstvo

Zgrade poput starih džamija u Olovu i Solunu (na slici nisu prikazane) potječu iz osmanskog razdoblja. Najznačajnija promjena tokom tog razdoblja, bilo je dolazak islama, koji su mnogi Bošnjaci prihvatili i koji je sada prevladavajuća religija u ovom području. Od tada su Bosna i Hercegovina i druge zemlje jugoistočne Europe među regijama Europe u kojima je islam uspostavljena, autohtona vjerska zajednica. Nova džamija prikazana na slici, nalazi se u Zavidovićima, odmah pored nogometnog stadiona. Zahvaljujući svojoj uzvišenoj poziciji, vidljiva je iz velike udaljenosti. Povijest džamija u Bosni i Hercegovini (i ostatku Jugoslavije) zaslužuje zasebno razmatranje. Zanimljivo je da su tokom socijalističkog razdoblja u Jugoslaviji izgrađene stotine novih džamija, od kojih su mnoge namjerno uništene tokom Bosanskog rata (1992.–1995.). Neke su sravnjene sa zemljom, sve do temelja, uključujući poznatu Ferhadiju (Banja Luka), Arnaudiju (Banja Luka) i Aladžu (Foča). Većina povijesnih džamija od tada je obnovljena, iako to ne znači da u tim mjestima sada ponovno živi mnogo muslimana. U međuvremenu je u Bosni izgrađeno mnogo novih džamija, što znači da njihov broj danas daleko nadmašuje onaj iz razdoblja prije razaranja devedesetih.
^{Thomas Schad. Eigene Aufnahme, 2026. License: CC BY 4.0}

#5 Muslimansko groblje

Jelaške su iz perspektive sociologije groblja (Friedhofssoziologie) također od posebnog interesa, budući da se ovdje nalaze tri groblja: dva muslimanska, jedno katoličko. Manje muslimansko groblje nalazi se u selu Mujezinovići, dok je veće od ta dva u Šarićima. Tamo se i nalazi džamija s minaretom. U Mujezinovićima se nalazi manja džamija bez minareta (mesdžid). Fotografija prikazuje nišane, kako se nazivaju muslimanski nadgrobni spomenici (ili bašluci; više o grobljima u zasebnoj objavi).
^{Thomas Schad. Eigene Aufnahme, 2026. License: CC BY 4.0}

#6 Austro-Ugarska

Austro-ugarsko razdoblje posebno je značajno s gospodarske i infrastrukturne perspektive. Tada je došlo do pojačane eksploatacije drvnih resursa i izgradnje željezničke pruge Zavidovići–Olovo–Han Pijesak–Kusače. Željeznica je bila u pogonu do 1970. godine, a danas je stanovnici doline još uvijek pamte po nježnom nadimku ‘Ćiro’, uobičajenom nazivu za uskotračne šumske željeznice u čitavoj Bosni i Hercegovini. Kroz oba svjetska rata i Kraljevinu Jugoslaviju, pa sve do razdoblja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Ćiro je prevozio drvo, ostalu robu – i ljude. Nakon otvorene svađe sa Sarajevom – gdje bi Ćiro, ovdje prikazan na slici, gotovo završio – stanovnici Zavidovića uspjeli su osigurati da ostane u “svom” gradu. Međutim, nalazi se iza zatvorenih kapija, u vrtu vile Krivaja, nekadašnjeg administrativnog središta i rezidencije iz Austro-Ugarskog doba. Sama vila, znamenitost grada, također je djelovala zabrinjavajuće tokom moje posjete u julu 2026. – iako već od 2018. nosi službeni status nacionalnog spomenika.
^{Thomas Schad. Eigene Aufnahme, 2026. License: CC BY 4.0}

#7 SFRJ

Razdoblje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ, 1943.–1992.) često se pamti kao vrijeme mira, a povezuje se s pozitivnim iskustvima. Josip Broz Tito (JBT), državnik i heroj partizana u Narodnooslobodilačkom ratu protiv fašističkih okupatora iz Njemačke, Hrvatske, Italije i njihovih saveznika, više od bilo koga drugog sinonim je te ere. Jedan lokalitet Gorske Službe Spašavanja u Kamenici, u Tajanu, nazvan je po njemu. Tamo su me ugostili moji novi poznanici iz Zavidovića. Često sam čuo od zapadnih posjetitelja Bosne i Hercegovine da ih ‘kult oko Tita’ čini nelagodno, jer je Josip Broz Tito, na kraju krajeva, bio diktator. Ovaj stav ne prepoznaje što reference na Tita u današnjoj Bosni znače: one su izjava u korist drugačijeg političkog poretka, onog na koji se gleda pozitivno. Oni koji se pozivaju na Tita – time se i protive načelima etnocentrizma i šovinizma. I unatrag se time delegitimira rat iz 1990-ih kao adekvatan odgovor na tadašnje probleme. Pristalice Tita koje sam upoznao u Bosni, bez izuzetka su predani su vrijednosti suživota i jedinstva usred raznolikosti. I drugdje u regiji se često pojavljuju stavke sjećanja prošlih vremena bratstva i jedinstva: Ne samo u glavnom gradu Sarajevu, nego i u Zavidovićima, ulica u centru grada nosi naziv “Ulica Maršala Tita”.
^{Thomas Schad. Eigene Aufnahme, 2026. License: CC BY 4.0}

#8 Spomenik

U prošlosti, spomenici palim junacima Drugog svjetskog rata bili su prisutni na mnogim mjestima. Danas su često izloženi teškim vremenskim utjecajima i, u nekim slučajevima, zapušteni. Crvena zvijezda, koja ovdje oblikuje cijeli spomenik, nekada je bila česta pojava i na nadgrobnim spomenicima predanih komunista. Danas se čini da je nestala s nekih groblja. Postoje mnogo mjesta u Bosni i Hercegovini gdje se spomenici iz socijalističkog razdoblja namjerno uništavaju – na primjer u Mostaru –, a najčešće iz razloga povijesnog revizionizma. Što se tiče Krivaje, trenutno mi nije poznato za nijedan takav slučaj trajnog uništenja i vandalizma, iako se navodi da su neke pojedinačne spomen-ploče nestale. U Zavidovićima se nalazi veliki partizanski spomenik, koji je relativno nov (podignut 1981. godine), smješten pored Hotela Kristal. Također ih je moguće vidjeti u Vijaki, katoličkom selu u općini Vareš, ili u Vozući, gdje je ova slika nastala.
^{Thomas Schad. Eigene Aufnahme, 2026. License: CC BY 4.0}

#9 Hotel Kristal

Hotel Kristal je dovršen 1976. godine, a bio je smatran najboljim objektom u Zavidovićima. Postoji mnogo uspomena, novinskih članaka, priloga i videozapisa na internetu u kojima mještani prisjećaju značaja hotela. “U hotel Kristal niste mogli ući bez kravate“, kaže jedan umjetnik, prisjećajući se glamura tih dana (Fehrić 2016). Priđući se k meni dok fotografiram i pitajući me radim li “za neku televiziju”, jedna grupa žena se sjeća hotela danas i tada. Zanimljivo, rat nije spomenut kao primarni razlog za katastrofalno stanje zgrade. U očima žene s kojom razgovaram, riječ ‘privatizacija’ sve govori. Već u sljedećem trenutku, moja sugovornica nastavlja da priča o stanju privatiziranog zdravstvenog sustava, koji je također problematičan. Pad hotela – koji je u međuvremenu djelomično uništen i požarom – nesumnjivo je usko povezan s zatvaranjem tvornice Krivaja i padom lokalne industrije.
^{Thomas Schad. Eigene Aufnahme, 2026. License: CC BY 4.0}

#10 Ratna bolnica

Tokom rata u Bosni (1992.–1995.), mnogi su ljudi ubijeni, raseljeni ili zauvijek napustili zemlju. Zavidovići su se također našli u očajnoj situaciji; grad se morao suočiti s nekoliko bojišta i linija. Kad sam pitao ljude iz Zavidovića, koji su tamo proveli čitav rat, o intenzitetu sukoba, rečeno mi je: “Ovdje ti je bilo: Brat na brat!” Prema tim izvještajima, došlo je do teških razdora unutar obitelji: neki su porodični članovi vodili borbe izvan gradskih granica, dok su se drugi branili ili zakrili unutra. Navodno, mnoge su se te scene odvijale i u Hotelu Kristal, koji je ubrzo pretvoren u vojnu bolnicu. Jedna mi je žena, koju sam ondje upoznao dok sam fotografirao, rekla da je u Kristalu rodila svoje dijete.
^{Thomas Schad. Eigene Aufnahme, 2026. License: CC BY 4.0}

#11 Fabrika Krivaja

Trenutno, uz rijetke iznimke, gospodarstvo propada u nesigurnim uvjetima. Mnogi stanovnici Krivaje i dalje traže prosperitet u inozemstvu. Stanje ove institucionalno fragmentirane i podijeljene zemlje mnogi smatraju disfunkcionalnim. Ta institucionalizirana nesigurnost također omogućuje mnogim globalnim akterima da počnu iskorištavati resurse zemlje i preuzimati njezinu postojeću industriju. To se često događa na štetu više-od-ljudske zajednice koja okružuje rijeku, kao što ilustriraju primjeri britanskog preduzeća u Olovu (2023., 2024.) ili raznih australskih, kanadskih i drugih preduzeća u Varešu. Ova isprepletenost institucionalizirane nesigurnosti i poslijeratne ranjivosti također je razlog zašto se ovaj istraživački projekt koristi izraz “oštećenu geografiju” (damaged geography). Lokacija tvornice Krivaja, koja je zatvorena od 2015. godine i o kojoj će biti još riječ u zasebnom članku, jedan je od najvažnijih povijesnih podsjetnika na ovu kompleksnu isprepletenost.
^{Thomas Schad. Eigene Aufnahme, 2026. License: CC BY 4.0}