Krivaja je slobodno tekuća, pretežno netaknuta rijeka. Duga je 74 kilometra i nastaje spajanjem rijeka Bioštice i Stupčanice u gradu Olovo, otprilike 52 kilometra od glavnog grada Sarajeva. U Zavidovićima se ulijeva u Bosnu kao njezina najveća pritoka; Bosna preko Save i Dunava teče do Crnog mora. Planinski lanci Konjuh i Ozren (na sjeveru) te Zvijezda i Tajan (na jugu) strmo se spuštaju u korito rijeke u gornjem toku. U donjem toku, dolina se postupno širi, a planine postaju blaže. Kroz cijeli svoj tok, Krivaja je okružena gustom, gospodarski uređenom šumom.

Poslijeratna Bosna i Hercegovina, prema Daytonskom sporazumu, podijeljena je na dva entiteta. Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) čini 51 posto teritorija, dok Republika Srpska (RS) čini 49 posto. Dok se RS upravlja centralno, FBiH je dalje podijeljena na deset kantona. Sama Krivaja u potpunosti se nalazi unutar teritorija FBiH i Zeničko-dobojskog kantona (skraćeno ZE-DO kanton). Lokalne vlasti su dalje podijeljene na općine i mjesne zajednice.

Gornji tokovi rijeke nalaze se u općini Olovo, dok donji pripadaju općini Zavidovići. Mnogi važni pritoci poput Duboštice, Vijačice i Tribije kao i relevantna naselja, čije su zajednice usko povezane s onima u dolini, nalaze se u općini Vareš. Grad istog imena od posebnog je značaja za Krivaju, kako kao rudarski centar, tako i iz povijesnih i kulturnih razloga. Od pamtivijeka, stanovnici regije Krivaja održavaju i snažne odnose s Tuzlom, koji djelomično sežu do drevnih trgovačkih puteva. Uz Zavidoviće, Maglaj, Olovo, Vareš i Tuzlu, Banovići su također važan grad za stanovnike u srednjem dijelu doline Krivaje. Sarajevo se često smatra “udaljenim”.

Krivaja je od posebnog interesa kao područje za istraživanje više-nego-ljudske geografije, i to iz nekoliko razloga: Krivaja je netaknuta, slobodno tekuća rijeka, čiji tok i okolica pružaju utočište brojnim vrstama. Karakterizira je ne samo bogato šumsko pokrivanje, već i geološke značajke izdanaka ofiolita i njezini resursi. Stoga, sve veći broj aktivista i organizacija poziva da se to područje službeno proglasi zaštićenim utočištem.

I iz društvene perspektive, dolina i planinska područja Krivaje su izvanredna. Zbog raznolika iskustva i razvoja regije prije, tokom i poslije ratnih godina 1990-ih, ona se može smatrati i ‘minijaturnom Bosnom’. Naselja se uglavnom sastoje od muslimanskih (bošnjačkih) sela i, u manjoj mjeri, katoličkih (hrvatskih) sela. U regiji Krivaja žive i pripadnici srpske pravoslavne zajednice i zajednice Roma, pri čemu je mnogo bosanskih Srba napustilo svoja sela ili bilo prisiljeno pobjeći. Kao rezultat rata, u regiju Krivaja stigli su i izbjeglice iz drugih dijelova zemlje, uključujući grupu žena i djece koja su pobjegla iz Srebrenice, preživjela genocid i naselila se u Vozući.

Funkcionalne (iako oštećene) mjesne zajednice i župe, poput onih u Jelaškoj, pokazuju da su stanovnici, kao zajednice u različitosti s dugom poviješću suživota, pronašli mnogo načina za zajednički život. Brojni stanovnici srednjeg toka opisuju suživot muslimana (Bošnjaka) i katolika (Hrvata) kao neproblematičan, iako etničke razlike teoretski uvijek nose potencijal za napetost. Sva su sela duž gornjih i srednjih tokova teško pogođena iseljavanjem, ali su zadržala svoju višeetničku strukturu.

Posebno u područjima gdje nije bilo izravnog iskustva nasilja ‘na nacionalnoj osnovi’, uspostavljene zajednice obilježene raznolikošću opstale su i nastavile se razvijati. »Ispitana i provjerena zajednica u različitosti« (erprobte Differenzgemeinschaft), kako se ovdje razumije, ne znači da su članovi etno-nacionalne zajednice poput bošnjačke (muslimanske) ili hrvatske (katoličke) zajednice napustili osobine koje ih razlikuju, na primjer u korist trećeg, zajedničkog identiteta (koji itekako postoji). Naprotiv, to znači da su te zajednice pronašle načine za suradnju i život u susjedskom suživotu (komšiluk) uz zadržavanje svojih razlika i posebnosti.

Pojam dijaspora odnosi se na otprilike 1,7 do 2,0 milijuna ljudi iz Bosne i Hercegovine i njihovu djecu koji žive u zemljama poput Njemačke (glavne destinacije), Austrije, Švicarske, Švedske, Italije, SAD-a, Kanade, Australije, Francuske, Holandije itd. Osim toga, mnogi stanovnici Hrvatske i Srbije izvorno su iz Bosne i Hercegovine.

Svako ko posjeti Krivaju tokom ljetnih mjeseci jula/srpnja i augusta/kolovoza, oko velikih vjerskih blagdana ili na prijelazu godine, primijetit će da je društvena struktura nekih sela potpuno drugačija nego izvan tih dana: Zahvaljujući povremenom povratku dijaspore i njihove djece i unučadi, u tom periodu možete svjedočiti kako ljudi šeću ulicama, kako mnogi automobili s vanjskim registarskim oznakama parkiraju na prilazima, dok muzika dopire kroz selo i s terasa. Nekoliko sedmica kasnije, isto selo može ponovno izgledati kao skoro napušteno.

Sveukupno, populacija regije Krivaja je u strmom opadanju. Radi se o trendu demografske promjene koji je prisutan svuda po Bosni i Hercegovini, kao i u drugim zemljama jugoistočne Europe. Nisu to samo izravne posljedice rata 90-ih, već i deindustrijalizacije, političke tranzicije, lančanih migracija, “odliva mozgova”, drugih trendova i pretežno ekonomskih faktora (push and pull). Ova cijelokupna dinamika je dovela do situacije u kojoj ne samo da ima sve manje ljudi, nego i sve manje lokalnih prilika za zarađivanje za život.

Dijaspora je važan gospodarski čimbenik u Bosni, odgovorna za brojne doznake, stabilizaciju obiteljskih mreža i održavanje zgrada. Članovi dijaspore igraju različite uloge unutar okvira “više od ljudskog” skupa Krivaje: među njima su predani zaštitnici okoliša, distancirani promatrači događaja, ali i akteri uključeni u ekstraktivističke projekte.

Iako Krivaja, kao više-nego-ljudski skup, još nije opisana, sama regija, naravno, nije neistražena. U području istraživanja humanističkih i društvenih znanosti, antologija radova bosanskohercegovačkih povjesničara, objavljena 2014. godine pod egidom Aidе Ramić i tada postojećeg sarajevskog Instituta za historiju pod naslovom “Rijeka Krivaja kroz vijekove”, ima izvanrednu vrijednost.

Kako je razumijevanje vjerskih zajednica u regiji Krivaja od suštinske važnosti, relevantna su istraživanja tih zajednica i njihovih vlastitih publikacija. Osim toga, ovaj rad se oslanja na spoznaje iz drugih studija u društvenoj antropologiji, etnografiji i povijesnoj antropologiji – osobito onih koje se bave poremećenim društvenim geografijama.

Autobiografska djela koja pružaju bogatstvo informacija o svakodnevnom životu, običajima ili životu zajednice također su od posebne vrijednosti. Osim toga, postoji velik broj akademskih publikacija o specifičnim značajkama geologije i biologije, kao i o razvoju društvenih i političkih znanosti, koje su također relevantne za ovaj istraživački projekt. Neki od tih istraživačkih projekata još su u ranim fazama.

Ovaj istraživački projekt ima nekoliko ciljeva.

Prvo, znanje i iskustva životne povijesti trebaju se sačuvati i razumjeti. Poput Bosne i Hercegovine u cjelini i drugih dijelova jugoistočne Europe, Krivaja je društveno fragmentirana regija. Kao takva, ona je stalno izložena snažnim tendencijama ka dezintegraciji, od kojih su neke vidljive, a druge podmukle. Višedesetljetni egzodus i gore navedeni učinci danas najteže pogađaju regiju, nakon dugoročnih posljedica rata.

S gubitkom starije generacije – koja je ili ostala u regiji, ili živi u dijaspori – postoji opasnost da će se izgubiti mnogo od znanja o nakadašnjim društvenim odnosima i prilikama. Više-nego-ljudski aspekti koji su postojali u prošlosti još nisu istraženi. Nedavni istraživački projekti u području studija čovjek-životinja (Human-Animal Studies), poput onih koji istražuju odnos magaraca i ljudi u jugoistočnoj Europi, kreću se u sličnom smjeru.

Drugo, ovo istraživanje se odvija u eri koja se naziva Antropocen, Kapitalocen, Plantagocen ili čak Chthulucen. Svi ti pojmovi ukazuju na ključni čimbenik klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem (tj. antropogenost). Posljedice klimatskih promjena već imaju značajan utjecaj na ljudske skupove, koji se (ne samo) iz tog razloga uvijek trebaju razumjeti kao skupovi koji su ‘više-nego-ljudski’.

Prema empirijski potvrđenim trendovima, posljedice antropogenih klimatskih promjena imat će značajan utjecaj na gospodarsku, političku i društvenu strukturu. To će utjecati ne samo na ljude, nego i na šumske i riječne ekosustave, sve ostale nehumane vrste, geologiju i specifične klimatske značajke.

Pejzažni, više-od-ljudski skup složen je. S jedne strane, to je geografsko područje – u ovom slučaju regija Krivaja. S druge strane, većina skupova proteže se daleko izvan tih lokalnih granica – na primjer, u EU, sve do Sjeverne Amerike ili čak do Australije. Istraživanje i razumijevanje Krivaje kao krajobrazno utemeljenog, više-od-ljudskog skupa predstavlja izazov i iz drugih razloga:

• Prvo, to znači udaljavanje od ustaljenog načina doživljavanja svijeta koji povlači oštru granicu između ‘prirode’ i ‘kulture’: rijeka, životinje, resursi, biljke – sve to ima svoju ulogu;
• Drugo, zahtijeva otvorenost prema drugim akademskim disciplinama i suradnju s akademicima iz tih područja.

Ova otvorenost mora se provesti u praksi i razumjeti kao temeljna zadaća, a nikako kao puko uljepšavanje (“nice-to-have”). Izazov ovog zadatka leži u činjenici da svaki kontekstualni čimbenik ne može biti adekvatno istražen od strane jedne osobe, školovane u društvenim i humanističkim znanostima; ipak, ti čimbenici moraju se uzeti u obzir. Sljedeća pitanja služe ilustraciji toga:

• Koji su uzroci razornog mediteranskog ciklona niskog tlaka, kako on funkcionira i kakav utjecaj njegove posljedice imaju na lokalnu politiku?
• Koji je ključni čimbenik zbog kojeg su šume Kriavaja očito opstale kao funkcionalna i gusta, trajna šuma, i to od 19. stoljeća – unatoč tome što je područje bilo intenzivno obrađivano?
• Koje su geološke značajke izdanaka ofijolita u masivu Konjuh-Krivaja, a kako se ti čimbenici odnose na sve veći pritisak ekstraktivizma te na geopolitičke promjene unutar Europske unije i drugih regija?
• Što očuvava složenost bioma zajednice riječnog sliva, što mu prijeti i kako se ljudski stanovnici odnose prema ne-ljudskim aspektima?

Ovaj popis primjera nije iscrpan. Pokazuje da je suradnja s drugim istraživačima iz različitih disciplina neophodna.

Relevantnost za istraživački dizajn “više-nego-ljudski” i za Krivaju ne može biti očiglednija. Sljedeći primjeri iz nedavne povijesti regije Krivaja ilustriraju i podupiru ovu istraživačku perspektivu:

1. Mediteranska ciklona Tamara i poplave 2014. godine, koje su teško pogodile Krivaju i okolna mjesta;
2. Iskustvo (izbjegnute) opasnosti koju je predstavljala planirana izgradnja osam malih hidroelektrana i branjanje rijeke između 2009. i 2012. godine;
3. Zagađenje rijeke Bioštice uzrokovano olovnim rudnikom u blizini Olova 2023. i 2024., koji je potom bio prisiljen na zatvaranje;
4. Zatvaranje tvornice za preradu drva Krivaja u Zavidovićima u prosincu 2015., što je predstavljalo društvenu katastrofu.

Ove i druge primjere treba najprije razumjeti kao dio svakodnevnog iskustva ljudi. Projekt istražuje kako povijesna i suvremena iskustva utječu i oblikuju više-nego-ljudski život u Krivaji kao skupinu. Posebna se pozornost posvećuje pitanju jesu li i kako se političko (le politique) preoblikuje pod utjecajem tih čimbenika unutar oštećene društvene geografije Bosne.

Izraz ‘više-od-ljudskog’ ili ‘više-nego-ljudski’ (more-than-human) prvi je put upotrijebio još 1996. američki filozof okoliša David Abram. Ostale osobe koje su se pozivale na taj izraz, izravno ili neizravno, uključuju ekofeministicu Donnu Haraway, evolucijsku biologinju Lynn Margulis, znanstvenika sustava zemlje Jamesa E. Lovelocka, sociologa i filozofa Bruna Latoura i brojne druge.

Zajednička osobina ovih i drugih znanstvenika iz humanističkih i prirodnih znanosti jest to što zajedno promišljaju o stvarima koje prirodno pripadaju jedna drugoj: Lynn Margulis, na primjer, oslanja se na temeljnu konstantu svakog života od same zore evolucije – na činjenicu, da su vrste različite poput bakterija i homo sapiens, srodne jedna drugoj sve do staničnog jezgra. Zajedno sa svojim britanskim kolegom Jamesom E. Lovelockom, smatra se suosnivačicom znanstveno utemeljene hipoteze Gaja.

Osnovni postulat znanstvene (a ne-esoterične) hipoteze Gaia jest da je čitava Zemljina biosfera, uključujući atmosferu, jedan živi organizam koji neprestano teži ravnoteži. Ako se ova univerzalna teorija razloži na manji, krajolikom utemeljen okvir, to jednostavno znači da se međudjelovanje svih vrsta i tvari unutar tog okvira mora barem uzeti u obzir.

Vrlo poznat primjer ‘više-od-ljudskog’ skupa proučavala je Anna Lowenhaupt Tsing. Kako je američka antropologinja pokazala u svom istraživanju skupa koji se proteže preko nekoliko kontinenata i vrsta, postoje jasne veze između oštećenog društva, oštećenih šuma i životnih uvjeta ljudi u tim područjima.

Skupinu koju opisuje Lowenhaupt Tsing usredotočuje se na gljivu matsutake. Da bismo to vrlo općenito saželi, ona istražuje njezinu ulogu u razvoju kapitalističkih proizvodnih lanaca, multilateralnih trgovinskih odnosa i geopolitičkih implikacija. U svom radu autorica ne opisuje samo kako pitanja poput nesigurnosti te uništenja i promjena okoliša utječu na društva; također pokazuje kako različite vrste – od matsutake gljiva do izbjeglica iz jugoistočne Azije u Sjevernoj Americi – oblikuju širi tkivo oštećenog okoliša i oštećenih šuma, te kako dovode do prilagođenih strategija preživljavanja.

Lowenhaupt Tsing, na primjer, objašnjava kako su ranjive društvene organizacije u Indoneziji u to vrijeme bile usko povezane s promjenama u šumama u Japanu, tisućama kilometara udaljenim. Ona također ispituje globalne implikacije, budući da njezino sveobuhvatno istraživanje prati kako je načelo kapitalizma lanca opskrbe, koje je poteklo iz SAD-a, prvo oblikovano u Japanu i u japansko-indonezijskom kontekstu, prije nego što se uspostavilo u SAD-u i diljem svijeta. Osim Lowenhaupt Tsinga, brojni drugi istraživači primjenjuju pristup više-nego-ljudskih skupova zasnovanih na krajoliku / pejsažu.

Uz Tsinga, brojni drugi znanstvenici primjenjuju pristup skupu temeljenom na krajoliku. U slučaju Krivaje čini se neizbježnim da na vrlo sličan način pristupimo međusobnim vezama skupa koji se proteže daleko izvan regije Krivaje. Već iz preliminarnih istraživanja se konkretizira da postjugoslavenske dijaspore u Europi i Svijetu igraju jednako značajnu ulogu kao i geopolitičke promjene u energetskom sektoru, antropogeni klimatski poremećaji i njihove posljedice, investitori iz zemalja poput Australije, Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Kanade i drugih, kao i mineralni resursi, drvo, voda, bezbrojni živi organizmi i druge tvari.

Ovaj projekt trenutno ne prima nikakva sredstva i provodi se na dobrovoljnoj osnovi bez naknade. Međutim, postoje planovi za traženje financijske potpore i/ili partnera za ovaj projekt. Trenutno ne postoji način da se zainteresiranim gostujućim autorima za njihove doprinose isplati naknada ili na druge financijske načine.

Ovaj istraživački projekt nadovezuje se na rad opisan u ‘Je li Krivaja neistraženo područje?’ kao i na velik broj radova koji tek trebaju biti pregledani. On nadopunjuje ono što već postoji popunjavajući nedostatke: ovdje se znanje prikuplja kroz fokusna područja geografije, povijesti, društva i međuvrsnih odnosa (tj. više-nego-ljudski aspekti), što se opisuje kao krajolikom utemeljen okvir oštećene geografije. To je nastojanje da se shvati veza koja je oduvijek postojala: više-od-ljudska zajednica u kojoj se ljudska bića ne mogu smatrati izolirano.

S obzirom na iznimnu važnost šumskih resursa, mineralnih ležišta i samih vodnih resursa regije Krivaja, to se čini samorazumljivim. Stoga je u tijeku rad na sastavljanju što sveobuhvatnije zbirke o regiji Krivaja, koja će biti objavljena kao ilustrirana knjiga čim dosegne zadovoljavajuću razinu potpunosti. Prikupljanje (audio-)vizualnih podataka i tekstova bit će dostupno kao znanstveni blog tokom istraživačkog procesa (i nakon toga) (vidi ‘Open Science Ethics’ za više detalja).

Kako bi se opisao ‘više-od-ljudskog’ skup u oštećenim krajolicima i društvenim prostorima, potreban je istraživački pristup koji obuhvaća više metoda. Taj pristup, koji ne propisuje fiksan skup metoda, rano je primijenio sociologa Norbert Elias, koji ga je koristio za analizu figuracija i ljudskih procesa. Elias je kombinirao kvalitativne i kvantitativne podatke, te se oslanjao na izvore koji su bili neobični za njegovo vrijeme, poput knjiga o bontonima za stolom.

Sudjelujuće promatranje, provođenje različitih razdoblja vremena na terenu, vođenje terenskog dnevnika i provođenje kvalitativnih intervjua (intervjua o životnoj povijesti ili specifičnim temama) temeljne su metode u ovom kontekstu. U ovom kontekstu istraživanje je bar djelomično olakšano učincima “autohtone antropologije”, budući da ja (voditelj projekta i istraživač) imam lakši pristup terenu zahvaljujući odrastanju u bosansko-njemačkoj obitelji, opsežnim mrežama srodstva te jezičnom i kulturnom znanju.

Kratke i detaljne posjete društvenim i prirodnim okruženjima još su jedna metoda, poznata kao terenski obilazak socijalnog prostora bez pratnje i u pratnji vodiča (Sozialraumbegehung). Ova metoda, koja izvorno potječe iz domena socijalnog rada, koristi se prvenstveno za provođenje analiza društvenog prostora u urbanim društvenim okruženjima (Sozialraumanalyse). Budući da ‘više-od-ljudskog’ skup Krivaje također čini društveni prostor (iako ruralni), i njega treba “razumjeti” kroz obilazak i upoznavanja, tako da je ova metoda također prikladna za ovaj projekt. U preliminarnim istraživanjima su me, primjerice, vodili članovi GSS-a (Gorska Služba Spašavanja u BiH) kroz Tajan, gdje sam stekao iskustva koja bi bila nemoguća bez vodiča.

U ovom istraživačkom pristupu, pojmovi “temeljen na krajoliku” i “krajolik” / “pejsaž” ne svode se samo na geografski krajolik, nego se proširuju kako bi obuhvatili aspekte ljudske geografije materijalne, nematerijalne i simboličke prirode. Iz tog razloga, uz terenske bilješke, fotografija i videozapisi također igraju središnju metodološku ulogu. Osim toga, prati se izvještavanje u tisku i medijima, a koriste se i lokalni arhivi, osobni arhivi, privatne zbirke, povijesne fotografije i razglednice, pisma, autobiografska djela, sekundarna literatura i drugi materijali.

Otvorena znanost znači ne samo predanost otvorenom pristupu i otvorenom kodu, već i ostajanje transparentnim tokom cijelog istraživačkog procesa. Namjerno ograničavanje pristupa znanju radi vlastite koristi je nepoželjno i percipirano kao štetno. Čak i prije nego što se proizvede znanstvena monografija, pojedinačni dijelovi znanja mogu se podijeliti. Iz tog razloga i kao adekvatan format za takve publikacije, terenske bilješke se mogu objavljivati kao blog-postovi na web-stranici projekta. Pod kategorijama ‘Geografija’, ‘Povijest’, ‘Društvo’ ili ‘Interspecies (Međuvrste)’ se označavaju i stavljaju se u polifoniju više-od-ljudskog skupa. Postovi se mogu proširiti u seriju ili niz, zavisno kako istraživački proces napreduje.

Otvorena znanost također znači biti otvoren za doprinose drugih. Svi zainteresirani za doprinos vlastitim tekstovima, fotografijama ili drugim materijalima pozvani su da ih dostave, uz prethodnu konzultaciju i dogovor s voditeljem projekta. Ti materijali trebaju biti povezani s jednom od četiri istraživačke oblasti vezane uz Krivaju. Također su dobrodošli prijevodi prethodno objavljenih djela, reizdanja, teorijskih eseja ili recenzija, pod uvjetom da su relevantni za područja istraživanja.

Autorska prava drugih, naravno, poštuju se. Gostujući autori objavljuju isključivo pod svojim pravim imenima i zadržavaju sva prava u skladu s licencom CC BY-NC-SA (Priznanje-Nekomercijalno-Podijeljenopodjednako). Autori sami biraju jezik svojih priloga (bosanski/hrvatski/crnogorski/srpski, njemački, engleski) i potiču se da sami osiguraju prijevode ako to žele. Sve publikacije gostujućih autora unaprijed pregledava voditelj projekta. Mogući su neakademski i akademski formati, kao i tekstualni, grafički i multimedijski formati.

Za više detalja pogledajte: